'Veza roditelja i djece je posebna i stvara temelj za druge odnose u životu djeteta. Ključno je zato stvarati povjerenje. No, kad se roditelj s djetetom okrutno šali, on to povjerenje uništava. Tako se šalje poruka da ljudi koji su nam najbliži i najvažniji mogu biti nepredvidljivi i okrutni', kaže psihologinja o ovom trendu
Skrivene kamere, projekti koji pođu po zlu ili pak strašenja djece snimljene su situacije koje su preplavile YouTube i Internet općenito. Mnogi su se roditelji zasigurno našalili s vlastitom djecom, možda čak i preokrutno.
Poznati izazov američkoga komičara Jimmyja Kimmela za Noć vještica također spada u tu kategoriju. Ljutnja, tuga, suze i nevjerica, snimljene su to reakcije djece kojima su roditelji rekli da su im pojeli sve slatkiše, a pritom se jedino smiju - roditelji.
Takve situacije, međutim, mogu negativno utjecati na dijete. To smatra i psihologinja i asistentica profesora na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini, Stephanie Zerwa. "Veza roditelja i djece je posebna i stvara temelj za druge odnose u životu djeteta. Ključno je zato stvarati povjerenje. No, kad se roditelj s djetetom okrutno šali, on to povjerenje uništava. Tako se šalje poruka da ljudi koji su nam najbliži i najvažniji mogu biti nepredvidljivi i okrutni", objasnila je Zerwa.
Umjesto simpatičnog videa rezultat je srcedrapajuća snimka tužnog djeteta. Tako su se YouTuberi, supružnici LaBrant, našalili sa svojom šestogodišnjom kćerkom kako će njihov psić Carl morati otići iz njihove obitelji što je djevojčicu rasplakalo. Nakon što su ih gledatelji kritizirali, roditelji su sporan video obrisali, a u novom se videu svima ispričali, svjesni da su pogriješili ne samo zbog neslane šale, nego i zbog javnog objavljivanja.
I drugi su roditelji radili slične greške, primjerice cijeli se dan pretvarali kako je njihova 11-godišnja djevojčica nevidljiva ili pak sinu uništili Xbox za koji je on mislio da je njegov. Otac i majka su nakon toga proglašeni krivima za zanemarivanje djeteta, a izgubili su i skrbništvo nad dvoje djece.
"Spačke u sebi sadrže jednu razinu agresije roditelja prema djetetu", rekla je Eileen Kennedy-Moore, psihologinja i autorica knjige o samopouzdanju djece. Ipak, to ne znači da se roditelji s djecom ne bi trebali šaliti, ali za to postoje i puno bolji načini.
Mnogi stručnjaci kažu da dom ne bi trebao biti mjesto bez šala i da je smijeh svakako poželjan. Međutim, u fokusu šale ne bi trebalo biti dijete. "Šale u kojima je roditelj na meti su sasvim u redu. Mlađa djeca misle da je smiješno ako čarape stavite na uši i to je razina šaljivosti koju biste trebali ciljati", kaže Amy McCready, autorica knjige o odgoju djece i pokretačica tečaja za roditelje Postive Parenting Solutions.
Djeca smisao za humor razvijaju polako pa im je između druge i sedme godine smiješna slapstick komedija. Kasnije, između sedme i jedanaeste godine počinju razumijevati satiru, no česti su i slučajevi, baš kao i kod odraslih, da svako dijete neće šalu dobro primiti. "Ključ je znati kakvu reakciju od svog djeteta očekivati. Ako niste sigurni, nemojte se s njim našaliti", istaknula je McCready.
Druga je pak razina video javno objaviti. "Ne znam tko bi u svojim tridesetima volio imati online video sebe u dječjoj dobi dok plače", rekla je Kennedy-Moore štiteći dječju privatnost. Djeca su mali ljudi čije je osjećaje lako povrijediti. "Jedan od najvažnijih zadataka nas kao roditelja je naučiti djecu kako biti u odnosima s drugim ljudima", objasnila je Kennedy-Moore. Kako mi postupamo s njima, oni će jednom s ljudima iz svoje okoline, a usputna okrutnost, čak ni u šali, ne zvuči baš dobro, zar ne?
