Trudnoća Porođaj 1640 prikaza 03. srpnja 2014.

Kako prepoznati nasilje na porodu?

trudnica bolnica
Thinkstock

Nasilje na porodu je bilo koji oblik ponašanja koje, da žena to doživi na poslu, u kući ili na ulici, bismo nazvali nasilje i ponudili ženi zaštitu ili pomoć. Rodilište treba i mora biti mjesto veselja i suradnje, ne mjesto straha i pristanka na sve

Spomenite u bilo kojem društvu budućih ili mladih roditelja termine "nasilje u porodu" ili "porodničarsko nasilje" i zasigurno će se zahuktati zanimljiva rasprava. Neki sudionici će kolutati očima, dok će drugi duboko klimati glavom. U ovoj raspravi rijetki su oni koji nemaju mišljenje.

Što je to zapravo nasilje u porodu? Neki će reći da u rodilištu svi rade svoj posao, da žene drame oko uobičajene medicinske postupke, da se nedovoljno educiraju za to što ih čeka u rodilištu i onda se iznenade postupcima. Ili da žene ne surađuju i onda dobivaju što "zaslužuju". Porodničarsko nasilje se ne dešava samo u Hrvatskoj, premda je izraženije na jugu i istoku Europe i u skoro svakoj zemlji EU postoje skupine aktivista i aktivistica koje dižu javnu svijest o pojavi nasilja u rodilištima, zahtijevajući promjene u sustavima skrbi za (buduće) majke i njihovu djecu.

Rodilište ne smije biti mjesto straha

Kako možemo prepoznati nasilje u porodu? Najjednostavnije objašnjenje je da je to bilo koji oblik ponašanje koje, da žena to doživi na poslu, u kući ili na ulici, bismo nazvali nasilje i ponudili ženi zaštitu ili pomoć.

Pokušajte zamisliti da se bilo koja od ovih situacija ne događa u trudničkoj ambulanti ili rodilištu već na nekom drugom mjestu:

  • nepredstavljanje i dominantno ponašanje osoblja s kojim dolazite u doticaj
  • neizvjesnost jer ne znate tko će i što raditi na vašem tijelu (posebno intimnim dijelovima tijela) dok trpite bol
  • dobivanje iskrivljenih, netočnih i polu-informacija
  • emocionalne prijetnje i ucjene
  • nemogućnost kretanja i prisiljavanje na ležeći položaj na leđima s podignutim nogama i kada zatražite mogućnost kretanja
  • nepoštovanje (i ne uzimanje u obzir) vaših želja (usmenih ili u obliku plana poroda)
  • nepoštivanje privatnosti - nepoznavanje s pravima
  • zabrana unosa pića i hrane

Vaše dijete će se roditi samo jednom, i to iskustvo ne bi smjelo ostaviti gorak okus u ustima. Rodilište treba i mora biti mjesto veselja i suradnje, ne mjesto straha i pristanka na sve.

Majka tuži liječnika zbog nasilne epiziotomije

Ako se desi nasilje u rodilište vama, znajte da niste sami. Prijavite nasilje nadležnim tijelima (rodilištu, bolnici, Povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata u vašoj županiji, Liječničkoj komori i Komori primalja), te na stranicama udruge Roda

Komentari 4
Pogledaj sve komentare
  • Anaa123

    Imam grozno iskustvo u Merkuru, od neljubaznog osoblja na samom porodu do neprofesionalne psihijatrice kasnije. Ovako dosla sam sa jakim trudovima u 23 tj. trudnoce. Znala sam da moram roditi mrtvo i smjestili me u rađaonu dali mi nesto da kaplje u mene (mozda drip, neznam niko mi nije nista htjeo rec). Ostavili su me tako u rađaoni da lezim u bolovima, niko se nije predstavio, na moja pitanja sto cekam i dal mogu dobiti malo vode nisu odgovorili samo su izasli. Tu i tamo je samo prosla neka zena i rekla ne deri se dok si ja mislim rađaj ti mrtvo pa se nemoj derat samo sto ja imam postovanja (nazalost i prema onima koji to ne zasluzuju) pa sam nastavila plakat od tuge i bolova i dalje sama (muz-tad jos nismo bili u braku ali nebitno.. je bio u hodniku nisu ga htjeli pustit unutra). Puko je vodenjak ja ih opet pitam sta sad cekam al ni traga ni glasa opet svi nestali i doslo je vrijeme samog poroda nit su me usmjerili prije kako da prodisem trudove nit sad kako da tiskam samo su sutili dok sam se ja izvristala od bolova jer nisam znala sta treba. I preko sveg tog mogu preci al nemogu preko tog da niko nakraju nije rekao zao mi je nego su cak gledali tako da sam se osjecala kao da sam ja ubila to djete. Nakon sveg i dalje jos skoro sat vremena nisu pustili muza jer kao guzva je cekaj da se zavrse svi porodi. Jos dok su me smjestili u sobu sam malo vise od pola sata bila na krevetu u hodniku jer se nisu mogli dog. u koju ( hvala jedinoj normalnoj sestri koja nije dala da me smjeste sa mamama i bebama). Sljedeci dan dolazi psihijatrica sa kojom umjesto da razgovor bude ugodan bio je u grcu. Samo sam ja pricala i to je djelovalo kao da sam na ispitivanju radi nekog teskog kaznenog djela i da se moram opravdavat. Grozno, neznam dal sam dosla u krivu smjenu al nakon ovog u Merkur NIKAD vise! Za drugi porod hvala Riječkom rodilištu gdje su odg. na svako pitanje objasnjavali sta rade i to bez da ih pitam, predivno iskustvo i hvala Bogu u terminu. 

  • nataly82

    Moje iskustvo u Petrovoj nazalost je grozno,sam porod je trajao 16 sati,beba se nije spustala unatoc trudovima,5 sati sam dobivala drip pojacan na maksimum,nitko me nije ni pogledao tek kad sam mislila da cu izgubiti svijest onda su mi poceli skakat po trbuhu,nakraju su bebu izvlacili na vakum!! A sestre na odjelu katastrofa,edukacija o dojenju ravna nuli,ignoriranje na moju molbu da mi pokazu kako pravilno staviti na dojke je rezultiralo krvavim ragadama,i bolnim dojkama,a vikanje da sam losa mama i izrugivanje,da ne spominjem,tek kad sam zaprijetila tuzbom doticna se upristojila,prosalo je 7 mjeseci ali ja i dalje nisam zaboravila!!! I ja sam sestra po zanimanju i radim na teskom odjelu pa si nikad nisam dozvolila takvo ponasanje!!!

  • Avatar tama2
    tama2

    Ovako nisam mogla a da nešto ne napišem na ovu temu.Majka sam dvoje djece i prvi porod je bio bez mojih trudova sve na drip i bilo mi je teško ali prošlo je,međutim na drugom porodu kada sam u rađaonu došla sa svojim trudovima i otvorena pet prstiju mislila sam da je to super rodit ću bez odvratnog dripa i bolova,ali tek tada nastaju problemi,čitavu trudnoću moj ginekolog mi je govorio da je beba velika i išla sam na provjeru šećera (srećom nisam imala šećer samo je beba velika),kad me je mladi doktor pregledao prije poroda odlučio je da treba probušiti vodenjak,što je i učinio ali je onda bio u panici jer je tokom toga probio još nešto i ja sam krvarila,sestri je tiho rekao da nikome ne govori o njegovoj grešci a ja sam cvilila kao malo dijete jer me je neopisivo bolilo,kad sam pitala što je bilo rekao je ma ništa ali se tresao kao šiba,nakon toga su me stavili u rađaonicu i na ctg,dali mi dve kapi dripa u minuti i onda su svaki pola sata povećavali za dve kapi da bi nakon 5 sati bilo 36 kapi u minuti a ja sam umirala od bolova,svaki put bi me pitao kako sam kad bi rekla da me jako boli on bi se nasmiješio i rekao mi pa gospođo rađate,obavio je uzv i rekao mi da bebica neće imati ni 3 kg,što me je dodatno uplašilo,svaki njegov pogled na ctg je bio sa smješkom i riječima "nećete vi još dugo roditi",nakon agonije od 7 sati došao je u vizitu stariji doktor i kad je vidio kako izgledam i koliko me boli zbog dripa poludio je,uz to sve beba se popela visoko zbog bolova,a ja sam bila na izmaku snaga.Stariji doktor je odmah naredio sestri da me razreže i onda je svoje obadvije ruke gurnuo  i povukao bebu dolje...bolilo je za neopisati ali sam nakon 10 minuta rodila živu i zdravu curicu..tešku 4260g,kada sam čula sve to i kada sam vidjela da u mnogočemu doktor nije bio u pravu skupila sam svu svoju snagu i šakom mlatnula mladog doktora,koji je nakon toga doslovno zbrisao,stariji doktor ga je pošpotao i zaprijetio mu otkazom i još mu je rekao da je šaka sitnica jer što će biti ako ih tužim a imala sam osnove,naravno nisam ih tužila ali taj doktor je nakon mene dobio otkaz.Želim reći da nasilje na porodu uvelike postoji kod nas ali to je zbog neukosti nekih doktora,ja sam i dandanas zahvalna starijem doktoru za to što je došao i što je napravio,jer da nije tko zna kako bi završilo.Dragim budućim majkama bi željela poručiti da je rođenje djeteta najljepša stvar na svijetu ali da se prije odlaska na porod informiraju o doktorima koji bi im mogli biti na porodu.