Iako se svijet posve promijenio, dvije su stvari ostale iste: Djeca još uvijek obožavaju skakati po krevetu, a roditeljima se i dalje diže kosa na glavi od straha da se pritom ne ozlijede!
Dok su nekad djeca puno više vremena provodila u slobodnoj, nesputanoj igri, viseći sa stabla s poderanim koljenima, danas je okruženje potpuno drugačije. Društvene mreže, video igre, crtani filmovi su često mališanima zanimljiviji od stvarnog svijeta, a roditelji kao da zaboravljaju koliko je igra važna, odnosno ključna za zdrav razvoj mozga.
Nestrukturirana igra vrijeme je kada djeca režiraju svoju igru. Nisu vezani rasporedima ili aktivnostima koje usmjeravaju odrasli. Nestrukturirana igra pomaže razvoju dječjeg mozga, jača i povećava neuronske veze u mozgu koje koristimo za razmišljanje. Pomaže u izgradnji i jačanju prefrontalnog korteksa mozga koji utječe na način na koji dijete uči, rješava probleme i stječe znanja o svom okruženju.
Čini se da skakanje po krevetu i nije toliko loše kao što možda mislite. Ako vaš dom ima ograničen prostor ili vaše dijete dijeli spavaću sobu s bratom ili sestrom, to može značiti da dijete nema dovoljno prostora za aktivnost. To općenito nije problem kada je vrijeme sunčano, ali ako je hladan i kišovit dan, posljednje što ćete htjeti učiniti jest odvesti dijete na igru u park. Međutim, vaše će dijete i dalje trebati biti stimulirano, i dalje će mu trebati tjelesna aktivnost kako bi održalo tjelesnu kondiciju i morat će se umoriti kako bi dobro spavalo noću.
Jedan od načina da to postignete je da im dopustite da skaču po svom krevetu - ako to ne učinite, ionako će to učiniti bez vašeg znanja jer im je to jako, jako zabavno. Skakanje po krevetu može pomoći u jačanju mišića i odlična je vježba za kardiovaskularni sustav! Može pomoći u koordinaciji, prostornoj svijesti i svladavanju refleksa, što je važno za razvoj, posebno mlađe djece.
Skakanje po krevetu pomaže mentalnom zdravlju
Skakanje po madracu nedvojbeno je zabavno. To je aktivnost u kojoj dijete uživa i izvrstan je način za oslobađanje od stresa. Ne zaboravite, i djeca sklona osjećati stres ili su možda imala težak dan - ne doživljavaju samo odrasli takve stvari. Razlika između to dvoje je u tome što djeca vrlo često ne mogu opisati kako se osjećaju ili zašto su pod stresom, zbog čega često plaču, svadljivi su ili pokazuju neki oblik negativnih emocija.
Dobar način da im pomognete da prevladaju negativne osjećaje jest da ih ponekad jednostavno pustite da se opuste na svom madracu i skaču. Kada su odrasli pod stresom, bave se aktivnosti koje ih smiruju, primjerice odlazak u teretanu, šetnja, rad u vrtu ili druženje s prijateljima. Djeca su ista, iako se nama odraslima čini da bi se samo igrali. Svakodnevna nestrukturirana igra, pa i skakanje po krevetu, može pomoći u smanjenju tjeskobe, stresa i razdražljivosti, ali i pomaže da se naši mališani osjećaju sretnijima i zadovoljnijima sobom.
Razvija motoričke vještine i fizičku aktivnost
Djeca imaju snažnu potrebu za tjelesnom igrom, a kroz takvu, nestrukturiranu igru uče koristiti svoja tijela. Skakanje je također izvrstan oblik tjelovježbe, koji promiče fit i zdravu djecu. Redovita, aktivna igra ima pozitivne i dugoročne zdravstvene učinke za cijeli život. Bez obzira na djetetove sposobnosti, interese i mogućnosti, tjelesna igra pomaže izoštriti reflekse, poboljšati motoriku, razviti ravnotežu, kontrolu pokreta, izgradnji mišića i gustoće kostiju. Svakodnevno vrijeme za igru, bila ona skakanje na trampolinu u parku ili u sobi na krevetu je ključno za dječji razvoj. Stoga preporučujemo da mališanima ponekad dozvolite skakanje po krevetu, ali samo uz prisutnost starije osobe koja će ih "držati na oku" kako bi uvijek bili sigurni!
Zabraniti ili se pridružiti djetetu u igri? Pročitaj mišljenje stručnjaka
Važno je da roditelji osluškuju i prate potrebe svoje djece. Kao primjer kako prati mogućnosti i potrebe svoga sina i reagira u skladu s njima, psihologinja Jelena Zelenbrz Kvasnička nam je opisala situaciju kada njezin sin Vito želi skakati po krevetu: "Strogi roditelji neće dopustiti djetetu da skače po krevetu - jer je to neprimjereno ponašanje, nešto što se ne radi ili jer je opasno. Popustljivi roditelj će pustiti dijete i nadati se da neće pasti. Moj Vito, kao i većina druge djece, obožava skakati po krevetu, izgleda kao da njegovoj sreći nema kraja kada to radi. To me ponukalo da razmislim koje su potencijalne posljedice ako mu dopustim da uživa tako. Krevet bi mogao puknuti - ali vjerojatno neće jer je dosta čvrst. Gosti bi mogli reći da je neodgojen - s time mogu živjeti. Mogao bi pasti i ozlijediti se.
Dakle, pitanje je da li postoji mogućnost da on skače, a da bude siguran?
Jedna opcija je da ne smije skakati po krevetu, ali da ga često vodimo na trampolin - što je skupo, a i nemamo ga u blizini. Druga opcija je da smije skakati po krevetu, ali samo pod uvjetom da ga neka starija osoba drži za ruke. Odučila sam se za ovu posljednju i upozorila Vitu da mi uvijek treba dati ruke kada skače kako bi bio siguran. Naravno, jednom prilikom je skakao sam i pao i od tada me redovito zove da ga pridržim", kaže Jelena.
Druga slična situacija koju spominje je skakanje po lokvama vode, koje privlači skoro svako dijete: "Tu je naravno najveći problem što će se, ako mu dopustimo da ide za svojim porivom i željom, smočiti, možda i pasti u lokvu - i što ćemo onda s njim? Dakle, pitanje koje mi se nameće je da li postoji mogućnost da on skače po lokvicama, a da se ne smoči? Kupili smo čizmice, a od starije sestrične posudili nepromočne tregerice od gume. I dogovorili se da ne smijemo nikada skakati bez čizama. Onda sam i ja posudila čizme od mame i svaka lokva je bila naša. U godinu dana, možda je jednom ili dvaput krenuo skočiti bez čizmica, ali sam ga podsjetila da to ne dopuštam. I mogu vam reći da je on s tim skroz ok", priča nam Jelena.
Svako je dijete kompetentno i jedinstveno
Ipak Jelena ističe kako ne misli da svaki roditelj treba svojoj djeci dopustiti da skače po krevetu ili lokvicama, već da pravila i zabrane treba formirati tako da se uzme u obzir stvarna potencijalna šteta i dobrobit, što će naše dijete, takvo specifično kakvo je, iz toga dobiti ili izgubiti, kao i koje su naše osobne granice i vrijednosti. Tako smatra da je zabrana skakanja za neko drugo dijete ili nekog drugog roditelja ispravna odluka i pravilo kojeg se treba držati, a u osnovi ovakvog pristupa stoji i uvjerenje da je svako dijete kompetentno i jedinstveno.
