Čim dođu ljetne vrućine, mediji počnu upozoravati o opasnosti koje krije vrući automobil ostavljen na suncu. I opet, svake se godine dogodi barem jedan slučaj ostavljanja djeteta u autu… Srećom, u vrlo rijetkim slučajevima završi kobno. No, i to rijetko je – previše.
Iako realno postoji strah od tog da ne ostaviš dijete u automobilu, gotovo svaki roditelj reći će samouvjereno da se to njemu ne može dogoditi. Nikako i nikada. To se događa tamo nekim nemarnim roditeljima koji ne znaju tko im glavu nosi i ne misle na svoju djecu. Gotovo da ih ne vole. To je slika koja se stvori u roditeljskoj glavi kad čuje vijest kako je neko dijete ostavljeno u vrućem automobilu i kako su ga, srećom, spasili prolaznici.
Moramo takvima srušiti iluzije. Istraživanje provedeno nedavno pokazalo je da se to može dogoditi baš svakom roditelju. I to nema nikakve veze s tim jesi li „dobar“ ili „loš“ roditelj.
Vodeći stručnjak kognitivne neuroznanosti David Diamonnd proučavao je ulogu pamćenja u takvim tragedijama i otkrio da je stres s kojim se roditelji suočavaju svakodnevno toliko velik i snažan, da su rupe u pamćenju kakve bi se trebale dogoditi u ovim slučajevima, zapravo vrlo lako moguće. Zaboravljanje djeteta u autu nije problem zanemarivanja, nego problem pamćenja, kaže profesor Diamond.
Inače, u Sjedinjenim američkim državama je od 1998. godine od toplotnog udara u automobilu umrlo 950 djece, a gotovo polovicu njih ostavili su skrbnici ne znajući da su to napravili. Prva reakcija je da se to može dogoditi samo nemarnom ili lošem roditelju. No, prof. Diamond kaže da je to jednostavno splet okolnosti, te da se može dogoditi svakom.
Istraživanje je pokazalo da većina roditelja ljeti promijeni svoju rutinu, pa se zapravo ponaša potpuno drukčije od uobičajene rutine. Tragični incidenti u kojima netko zaboravi dijete u vrućem autu postaju tada vrlo uobičajeni. Najgore je, zapravo, smatrati da se to tebi ne može dogoditi. Jer tada pažnja pada.
Dva su dijela ljudske radne memorije: prospektivna i semantička. Prospektivno pamćenje pomaže nam da se sjetimo učiniti nešto u budućnosti, dok nam semantičko omogućuje da „vozimo na autopilotu“, pa tako često stignemo nekamo bez da se sjećamo jasno kako smo tamo stigli.
Dok nam prospektivno pamćenje pomaže da promijenimo svoje dnevne rutine i obrasce ponašanja, kada smo pod stresom ili rastreseni, ovaj dio naše radne memorije može zakazati.
“Moramo prihvatiti činjenicu da naš mozak obavlja više zadataka odjednom. A kao dio tog multitaskinga, može se izgubiti svijest o djetetu,” kaže Diamond. “Moramo prihvatiti da je ljudsko pamćenje manjkavo. To uključuje čak i to da roditelji puni ljubavi i pažnje izgube svijest o svojoj djeci dok su u automobilu.”
Nažalost, kad govorimo o slučajevima toplinskog udara djece u automobilima, tri najčešća čimbenika u tim smrtima su stres, nedostatak sna i promjena rutine. Kao kad roditelj ili skrbnik koji inače ne odvodi dijete u vrtić iznenada dobije zadatak da to učini, njegov mozak možda neće prepoznati promjenu obrasca bez neke vrste "vanjskog znaka", kao što je torba s pelenama ili bebin glas na stražnjem sjedalu. Kad je taj roditelj ili njegovatelj pod stresom ili umoran, Diamond objašnjava da se povećava mogućnost zatajenja radnog pamćenja.
Njegovo je istraživanje pokazalo da su sukobi između semantičkog i prospektivnog pamćenja normalni i da se događaju svima - ne samo roditeljima i skrbnicima - gotovo svakodnevno.
Evo kako možeš pokušati spriječiti ovakvu tragediju.
- Pogledaj prije nego zatvoriš auto
Kad izlaziš iz automobila otvori stražnja vrata i pogledaj na stražnje sjedalo da provjeriš jesu li svi izašli iz automobila (čak i ako si bez djece ili misliš da si bez djece). Neka ti to bude navika.
- Drži nešto što ti treba na stražnjem sjedalu
Neka ti na stražnjem sjedalu uvijek bude mobitel, torba, računalo, ručak ili bilo što bitno i što ćeš sigurno uzeti iz auta ili shvatiti da ti nedostaje kad dođeš na posao ili kamo god.
- Neka ti plišanac bude društvo
Izdvoji plišanca koji će se uvijek voziti u autosjedalici - osim kad je dijete u sjedalu, a tada se plišanac vozi naprijed. Poslužit će ti kao podsjetnik da je dijete straga.
- Uvijek zaključaj vrata
Čak i ako je auto u garaži ili dvorištu, neka vrata budu zaključana jer tako ćeš spriječiti da se dijete slučajno, u igri uvuče u auto.
- Spremi na sigurno ključeve
Neka ti ključ od auta bude uvijek na sigurnom. Djeca vole ključeve i možda se požele igrati s njima, pa bi se moglo dogoditi da uđu u auto bez znanja roditelja.
- Ako nešto vidiš, djeluj
Ako vidiš dijete samo u automobilu, nemoj se ustručavati nazvati 112.
