Nutricionistica Mirna Trubetaš odgovara koji su mogući razlozi zašto trogodišnjak ne želi jesti i kako se nositi s tim problemom
Naš trogodišnjak nam radi velike probleme s prehranom. Od rođenja je bio iznimno velika beba, i sada, s napunjene tri godine težak je 22 kilograma. Izgleda zdravo, izvrsnog je imuniteta (zimu smo prošli skoro bez šmrcanja), ali neće pojesti ništa kuhano. U obzir dolazi samo žuta juha s rezančićima, bez tragova mrkve ili kakve zelenjave. O mesu da niti ne govorim. Hoće pojesti Čokolino, i to ponekad samo pola obroka, a suhi kruh mu je omiljena hrana. Bilo što suho i slano. Ne želi niti čokoladu, napolitanke, ništa od toga. Pije vodu ili ponekad sok. Već dugo samu sebe uvjeravam da njegov organizam možda odbija unos tvari koje bi uzrokovale prekomjernu težinu jer više ne znam što bih mislila. U prvoj godini života, uveli smo u njegovu prehranu sve namirnice. Jeo je meso, tjesteninu, čušpajze i odjednom prestao. Nagovaranja ne luče apsolutno nikakav uspjeh, nudimo mu da pomiriše pečene krumpiriće ili tjesteninu u umaku. Sjedi s nama za stolom dok mi jedemo i počne plakati jer mu je dosadno. Općenito, vrlo je aktivno dijete, sve ga zanima, puno priča s nama, ima vrlo izraženu vlastitu volju. Kad ga čak i uspijemo nagovoriti da u usta stavi bar komadić hrane, recimo tjestenine, odmah mu se digne želudac i sve ispljune van. Što napraviti?
Draga mama, hrana osim što je veliko zadovoljstvo može biti i veliki izvor manipulacije djece nad roditeljima. S obzirom da nisam stručnjak pedagog niti psiholog ne mogu vam pisati o tome, osim iz vlastitog iskustva kao mama dvogodišnjaka i trogodišnjaka te kao nutricionist, naravno.
Smatram da nemate veliki problem, ali iz nekog razloga maleni je odlučio malo manipulirati vama, a nije mu dugo trebalo da "prokuži" kako je hrana odlično sredstvo jer svima nam je važno kako i što naša djeca jedu.
Odlično je to što on poznaje sve okuse i mirise jer ih je već kušao, to što vi jedete zajedno, a on ima mogućnost jesti s vama. S obzirom da dijete ima 22 kg i tri godine, nije pothranjen tako da nema mjesta brizi. On će početi jesti kada bude gladan. Što znači: nudite mu doručak, ručak i večeru, ono što je na meniju obitelji, međuobrok voće, jogurt, neki kruščić i tome slično i vidjeti ćete kako će ogladnjeti i pojesti obrok bez problema.
Problem je što djeca često jedu između obroka, što ih se stalno nutka hranom i sokovima koja nije kvalitetan nutritivni izvor već samo energetski. Važno je da dječak ima u ponudi raznovrsno od žitarica, voća, povrća, mlijeka, mesa, biranih masnoća, te vode za piti, a ne slatkiše, grickalice, sokove i slične namirnice praznih kalorija kako ne bi stekao lošu naviku te mu to postalo obrazac hranjenja za kasnije.
