Moje dijete će uskoro tri godine i nedavno smo mu nabavili zlatnu ribicu, za sada je stalno oko akvarija i fora mu je hraniti je no mislim da će to oduševljenje i volja za hranjenjem kasnije popustiti, još je mali. Za malo zahtjevnije životinje pričekat ćemo da naraste dovoljno velik da se uglavnom sam može brinuti o njima, možda negdje pred kraj osnovne škole.
Mi imamo dva psa, jorkširske terijere, prvog smo nabavili kad je sin imao pet godina i od onda se lakše upoznaje s djecom-prije je bio malo sramežljiv i nije znao kako prići djeci, a sad je to razlika nebo i zemlja 
Pas mu je “pomogao” da se uklopi u društvo, a i djeca su sama puno više prilazila kad su vidjela slatkog peseka s njim i ja sam se topila
Drugog je dobio za sedmi rođendan.
To je neizmjerna ljubav i mislim da je nešto najljepše na svijetu to da dijete odrasta uz životinje, razvija empatiju, odgovornost, a i na taj način se sklapaju prekrasna prijateljstva…
Ja sam uvijek za to!
rado bih svome dvoipolgodišnjaku nabavila psa,ali mislim da je još mali iako ih obožava.moja nečakinja je dobila dalmatinca kad je imala 12god.i još je kod njih.Ona mu je sve,ljubav je to velika.Mislim da je to pravo vrijeme jer su tada djeca sposobna brinuti se o ljubimcima i dobiju pravi osječaj za obveze
Ma nema veće sreće za obitelj od životinjice. Mi imamo tibetskog terijera od 2 godine i 8 mjeseci, i malca od 8 mjeseci (rođeni su na isti datum) i to je ljubav pregolema od prvog dana. Pesonja mu nosi sve svoje igračke i prvi je na nogama ako ga čuje da plače. Malac ga stalno pogledom traži, smije mu se, šetamo ga, družimo se s drugim vlasnicima i psima, strašno se veseli dok ih gleda kako se igraju, …
Stvarno ih je gušt gledati i mislim da ako postoje uvjeti i volja, nema veće sreće.
Naravno, roditelji moraju biti svjesni da životinjica nije igračka koja će ti dosaditi za par mjeseci, nego malo živo biće koje ima svoje potrebe i pravo na ljubav i pažnju i kad vani pljušti kiša i kad imaš hrpu posla i kad nisi spavao cijelu noć i kad treba ići na more.
Sreća i veselje… :) Naš sinčić sad ima sedam mjeseci a labrador pet mjeseci. Imali smo želju da nam sin odraste uz psa… Sa dvije bebe u kući nije lako…hahahah, ali nije ni dosadno… njih dvojica se totalno kuže i pas je extra nježan prema bebici… Divni su i užitak ih je gledati zajedno kako se sve više povezuju. Naravno, pas je sada naša obaveza, a kako sin bude rastao, učit ćemo ga odgovornosti prema njemu. Kod nas je situacija da dijete spava do 9 ujutro, a pas nas diže već u 7… :D… Ali, kako sam već spomenula, sreći i veselju nikad kraja :)
imamo psa, labradora. djeca ga obožavaju i on njih. neizmjerna je to ljubav. sin (5 god) u njemu vidi velikog prijatelja i druga za igru, a kćer (1 god) je uz njega učila hodati po kući. stvarno, kao u filmovima je bilo, drži ga za leđa i lagano se gega. preslatki su bili za vidjeti. ali me najviše fascinira kakav je pas uz njih. inače je živahan, vječna beba, stalno bi se igrao na bilo što. ali kad je malena uz njega, prati njen tempo, sve joj pušta. kada ga vodim na uzici uz kolica, nema šanse da potegne ili poleti za drugim psom…ma čudo su.
super je što nemaju djeca strah od drugih pasa ili općenito životinja. mada i tu postoji mali problem, redovito moram sinu ponavljati da ne leti na druge pse jer nisu svi smireni i dobri kao naš :)
toplo preporučam svima kućnog ljubimca.
Sortiraj odgovore
Najstariji