Amanda Cifuentes je majka troje djece i blogerica. Za Motherly je podijelila svoju priču o dugoj borbi koju je volila sama sa sobom - ići na treće dijete ili ne
Suprug i ja uvijek smo razgovarali kako ćemo zasnovati obitelj par godina nakon što se vjenčamo kako bismo uistinu mogli uživati u "novoj" fazi. Ali to je bilo gotovo prije nego što je počelo. Bila sam trudna na dan vjenčanja. Iznenađenje!
Našeg sina Liama dočekali smo sljedećeg proljeća i tako smo se zaljubili u našu malu obitelj. Roditeljstvo nam je odgovaralo. Oduvijek smo znali da želimo dvoje djece, a potajnom nadom da ćemo imati dječaka i djevojčicu. Dva nam se činio kao praktičan i izvediv broj. Kad smo dvije godine kasnije dočekali našu kćer Emiliju, osjećali smo se blagoslovljenima. Međutim, nisam osjećala da je naša obitelj potpuna.
To je bilo neobično s obzirom na to da smo uvijek razgovarali o dvoje djece, i bili smo vrlo sretni što imamo dječaka i djevojčicu. Što je još bilo potrebno? Ali glas iznutra izazvao je unutarnju raspravu o trećem djetetu i nisam ga mogla otjerati. Mjesecima sam se mučila s ovim unutarnjim dijalogom, prelazeći svaku prednost i nedostatak koji bi nam donio novi član obitelji. Kada je Emilia imala otprilike 15 mjeseci, izrazila sam tu želju svom suprugu. Doduše, rekao je da mu je srce bilo puno s dvoje djece, ali je uživao u ideji trećeg. Međutim, doista nije imao želju vratiti se natrag u dane novorođenčadi.
Iskreno, nisam ga mogla kriviti.Koliko god da su dragocjeni, ti rani dani su grubi... Oni su ispunjeni besanim noćima, dijelim svoje tijelo devet mjeseci, plus još dodatno vrijeme za još jedan krug dojenja. U ovom trenutku, bili smo razmaženi u roditeljskim obavezama, prošle su faze pelena, djeca su spavala cijelu noć, putovanja su postala lagana poput povjetarca, a i financijski smo bili stabilni. Čak i uz toliko logike koja me je nagovarala da se držim dvoje djece, nisam uspjela iz glave izbaciti ideju o trećem djetetu.
Mišljenje sam potražila od svojih prijatelja i obitelji nadajući se da će me na neki način usmjeriti: Baka mog supruga, nakon što je sama odgojila petero djece, rekla je da se sa svakim dodatnim djetetom stvari postanu lakše. I nakon drugog, nema razlike koliko ih imate. Dok, s druge strane, moja draga prijateljica i mama troje djece, rekla je da će nas troje djece ili "dignuti ili slomiti". Jao! Nisam bila sigurna s koje strane ograde ćemo mi pasti.
'Moja mama je požalila što nije imala treće dijete'
I to je bilo tako dok nisam čula neke mudrosti od svoje majke i pronašla mir. Podsjetila me da će dolazak još jednog djeteta donijeti i neprospavane noći, nakon čega slijed jutarnja briga oko dvoje starije djece. Da će se nered i buka pojačati tri puta i osjećat ću se kao da čupam kosu. I da će postojati dani u kojima ću se osjećati kao da mi je život žongliranje umjesto da je uravnotežen. I baš kad sam pomislila da sam odlučila, ona je izgovorila ovo: požalila je što nije imala treće dijete.
Moja majka je objasnila da ona i moj otac nisu mogli vidjeti prošle dane sa mnom i mojim bratom. Iscrpljeni su bili, psihički i fizički, i osjećala se kao da će je drugo dijete slomiti. Sa suzom u oku, nastavila je govoriti: "Ali nitko mi nije rekao kako su veće slike ljepše".
Tada mi je sinulo. Samo smo promatrali našu obitelj na mikro razini, gunđajući o svakodnevnim tantrumima, neredima i nedostatku sna. Zatvorila sam oči i vidjela nas za deset godina. Vidjela sam obiteljske odmore. Vidjela sam punu kuću s mnogo različitih iskustava koja se dijele oko kuhinjskog stola. Vidjela sam nas kao peteročlanu obitelji. I prvi put sam osjećala mir. U svibnju smo dočekali naše treće dijete, Islu Elena.
Ono što se činilo tako teškim s prva dva djeteta, sad je bilo potpuno drugačije. Ali, to je roditeljstvo. Ono što u početku smatramo teškim, s vremenom blijedi, stvarajući put za sljedeću fazu. I u našem roditeljskom životu, sigurna sam da će biti mnogo, mnogo novih izazova kako naša djeca rastu.
Moj suprug i ja sada pozdravljamo sve te teške trenutke s mantrom: "I ovo će proći." Teška vremena su privremena i prolaze tako brzo kao što dolaze, pa zašto ne biste uživali u vožnji? Isla je u našim životima već gotovo tri mjeseca. Još ima dana gdje se osjećam kao da visim na koncu i pitam se jesam li sposobna da budem majka troje djece, ali onda se sjećam tih mudrih riječi moje majke.
Te me riječi drže da prolazim kroz kronični nedostatak sna i valove tantruma i podsjećaju me da polažem temelje za ono što će doći.
Gledajući u budućnost kao obitelj od pet članova i sve avanture koje ćemo dijeliti, zagrijava mi se srce. U međuvremenu, odlučila sam uživati u tim ranim danima bez obzira na to koliko su neuredni i besani. I znam, sve ćemo zajedno to proći.
