Svaki roditelj želi odgojiti dijete da bude ljubazno, spremno pomoći i općenito pošten član društva. Nova studija pokazala je da za to postoji jednostavan način: trebaš provoditi vrijeme sa svojim djetetom.
Vrlo vjerojatno – nećemo reći sigurno, jer nismo sigurni – niti jedan roditelj ne želi da mu dijete odraste u mangupa, u dijete koje nije vrijedan i pošten član društva. Štoviše, u pravilu maštamo upravo o suprotnom i nadamo se da će to tako i biti. Iako često nismo zapravo sigurni u kojoj smo mjeri mi kao roditelji odgovorni za to kojim će putem krenuti naše dijete, čini se da imamo i više utjecaja nego što smo mislili.
Naime, stručnjaci sa Sveučilišta u Cambridgeu proveli su istraživanje koje je pokazalo da postoji jednostavan način za to: pokazalo se da mala djeca koja imaju bliske odnose sa svojim roditeljima imaju veću vjerojatnost da će pokazati određena društveno poželjna ponašanja kada dođu u adolescenciju.
Ova je studija jedna od prvih koja ispituje kako rani odnosi roditelja i djece utječu na socijalno ponašanje i mentalno zdravlje tijekom odrastanja djece. Stručnjaci su koristili podatke više od 10.000 osoba rođenih između 2000. i 2002. godine. Pratili su ih više od desetljeća, te otkrili da su djeca koja su imala topao i brižan odnos sa svojim roditeljima u dobi od 3 godine češće pokazivala ponašanja kojima je prvi cilj dobrobit drugih, kao što je empatija, velikodušnost, spremnost pomoći i ljubaznost, do 17. godine.
Za razliku od tog, djeca koja su iskusila emocionalno napete ili nasilne odnose sa svojim roditeljima imala su manju vjerojatnost da će s vremenom razviti dobre socijalne navike. No, to nije bilo sve. Također su takva djeca pokazivala češće sklonost depresiji i anksioznosti tijekom ranog djetinjstva i adolescencije.
Koautor studije Ioannis Katsantonis, istraživač sa Sveučilišta u Cambridgeu, istaknuo je kako se ponovno potvrdilo da ipak glavnu ulogu u svemu igraju – roditelji: “Od velike je važnosti činjenica koliko roditelji mogu provoditi vremena sa svojom djecom i odgovoriti na njihove potrebe i emocije rano u životu.”
Za studiju su istraživači prvo prikupili podatke ankete o prosocijalnosti, odnosno pozitivnog djelovanja u društvu, i unutarnjim simptomima mentalnog zdravlja koji ukazuju na depresiju i tjeskobu te vanjskim znakovima problema s mentalnim zdravljem kao što je agresija. Zatim su prikupili informacije o tome kako sudionici karakteriziraju svoje odnose s roditeljima što se tiče bliskosti, emocionalnih sukoba i zlostavljanja, uzimajući u obzir i čimbenike kao što su etnička pripadnost i socioekonomski status.
Ispostavilo se da su mentalno zdravlje i osobine poput empatije i spremnosti na pomoć povezane s tim koliko jak odnos djeca imaju sa svojim roditeljima u djetinjstvu.
Važno je dati podršku
Na temelju ove studije, autori studije istaknuli su da je vrlo važno razvijati ciljanu politika i podršku za mlade roditelje koji imaju financijskih poteškoća ili doživljavaju stresore veće od uobičajenih na poslu, budući da ti čimbenici mogu nepovoljno utjecati na to koliko kvalitetnog vremena mogu provesti sa svojom djecom.
"Bliskost se razvija samo s vremenom, a za roditelje koji žive ili rade u stresnim i ograničenim okolnostima, to često nije dovoljno", rekao je Katsantonis.
Iako značajne povezanosti pronađene u studiji tek treba potvrditi daljnjim istraživanjem, one su još jedan znak koji ukazuje na potrebu za povećanom podrškom roditelja. Jednostavno zato što je to u najboljem interesu djece, a sada i zato što se čini da će te promjene pomoći u odgoju djece koja mogu bolje pridonijeti zdravijem društvu.
