'Osvajanje znanja donosi zadovoljstvo i motiviranost, pospješuje samopouzdanje i samopoimanje djeteta i nadahnjuje ga za nova i rastuća postignuća', kaže dječja neurologinja primarijus Vanja Saftić
Polazak u školu, u djetetovom životu, predstavlja razvojni slijed, kako u kognitivnom, tako i u socijalnom kontekstu. Stoga, kao takav ne bi trebao biti smatran problematičnim, niti označavan periodom kada prestaje igra, a počinju nove "ozbiljne“ obaveze, kaže primarijus, doc. dr. sc. Vanja Saftić, specijalist pedijatar, subspecijalist dječje neurologije.
Dječja neurologinja s dugogodišnjim iskustvom sudjelovat će na IV. konferenciji "Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska" u ponedjeljak, 12. studenog, u Obrtničkoj komori Zagreb, te smo tim povodom s doc. dr. Saftić razgovarali o izazovima razvoja djece u ranoj školskoj dobi.
Broj mjesta na konferenciji je ograničen! Prijavi svoj dolazak već danas
"Nerijetko se susrećemo s pojmom „stresa zbog polaska u školu“, što načelno smatram neafirmativnim društvenim stavom prema osvajanju i usvajanju znanja. Naime, osvajanje znanja donosi zadovoljstvo i motiviranost, pospješuje samopouzdanje i samopoimanje djeteta i nadahnjuje ga za nova i rastuća postignuća. Značajno je pripremati dijete za polazak u školu, kontinuiranim i pravovremenim aktivnostima, koje će, potom, u školskom okruženju biti strukturirano kroz propisane sadržaje", ističe.
Sve novitete, detalje programa i izjave govornika pogledajte na Facebook stranici.
Sve više tinejdžera depresivno, a u školama nema stručne podrške
"Edukacijski proces treba biti koncipiran na širokoj platformi znanstvenih spoznaja i interdisciplinarnom pristupu, koji su već dugo etablirani u edukacijskim sustavima zapadne civilizacije, uz uvažavanje specifičnosti našega društva. Obrazovni proces ne bi trebao biti rigidan, jer svako dijete nosi cijeli niz osobitosti, koje treba uzeti u obzir", kaže Vanja Saftić, pojašnjavajući kako se znanstvenici danas s nekadašnjeg koncepta „geni ili okoliš“, okreću činjenici da dječji mozak značajno oblikuje okružje u kojemu odrasta.
"Nepoticajna okolina, zanemarivanje, zlostavljanje i siromaštvo, te visoko konfliktni razvodi su najznačajniji činitelji koji značajno ograničavaju dijete u razvoju punih potencijala koji nosi. Takvi disfunkcionalni obrasci predstavljaju ne samo obrazovni, nego i medicinski, sociološki i ekonomski problem", kaže doc. dr. Saftić.
Dva velika istraživanja u Hrvatskoj objavljena ove jeseni pokazuju kako je sve više tinejdžera depresivno, te da velik broj nastavnika treba stručnu pomoć kako bi mogli pomoći takvoj djeci. No u školama nema dovoljno logopeda, psihologa, pedagoga.
"Škola je odgojno-obrazovna institucija, u zakonskom okviru, te takav status treba imati i dalje. Nastavnici i profesori ne moraju nužno biti upoznati sa podležećim dijagnozama djeteta, što ovisi o interakciji s roditeljima, protoku informacija, stupnju suradljivosti roditelja i škole itd. Opažanja stručnih službi škole, te njihova inicijativa može osnažiti proces izlječenja. Na žalost, mali je broj škola koji ima ekipirane timove koji bi mogli djelovati u tom smislu", kaže doc. dr. Saftić, ističući kako se zbog toga nerijetko pribjegava rješenjima koja ne sagledavaju holistički problem, pa niti rezultati nisu zadovoljavajući.
"Iz dostupnih podataka o programu nove kurikularne reforme nisam našla naznake koje bi govorile o implementaciji najnovijih neuroznanstvenih spoznaja u osmišljavanju strategija odgoja i obrazovanja", zaključuje ona.
Cyberbulling je poguban
Jedan od velikih problema među današnjim školarcima je cyberbulling. "Ovaj oblik zlostavljanja je osobito poguban, jer cyber prostor „živi“ kontinuirano dan za danom, te ostavlja trajni zapis sramoćenja djeteta", objašnjava doc. dr. Saftić, koja već niz godina radi i na Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Kako ističe, u opsežnom istraživanju Poliklinike i Hrabrog telefona, provedenom na 1489 djece u dobi od 11 do 18 godina, pokazalo se da 93 posto ispitane djece posjeduje Facebook profil.
"Iznenađujuće je da 68 posto djece mlađe od 13 godina ima pristup Facebooku, protivno temeljnim pravilima ove mreže. Svako deseto dijete je iskusilo neki oblik zlostavljanja preko društvenih mreža, a u Poliklinici godišnje imamo između 50 i 60 djece sa težim posljedicama, kao što je anksioznost, depresija, psihosomatske tegobe, odbijanje odlaska u školu, samoozljeđivanje. Najekstremniji bijeg iz zatvorenog kruga, često od roditelja neprepoznatog zlostavljanja, je pokušaj suicida ili suicid", otkriva znanstvenica.
"Imam dojam da je empatija, kao jedna od najznačajnijih ljudskih afirmacija, erodirana u današnjem društvu. Našu djecu trebamo poučavati socijalnim vještinama, suosjećajnosti i brizi za druge, poticati široke akcije kojima će naučiti „ući u tuđe cipele“, što je izraz služenja, poniznosti i velikodušnosti", zaključuje Vanja Saftić.
Pridružite nam se na konferenciji "Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska"u organizaciji 24sata i partnera: RBA, Pliva, Podravka, INA i Coca-Cola, 12. studenog, u Obrtničkoj komori Zagreb, Ilica 49, te na vrijeme rezervirajte svoje mjesto u dvorani.
