Nakon završenog školovanja, pronalaska zaposlenja i početka zajedničkog života, shvatili smo da nam nedostaje jedno malo biće koje bi upotpunilo našu ljubav i zajednički život. No, nije išlo tako lagano. Konačno, nakon dvije godine pokušavanja, stigla je naša srećica. Sada je tri godine i htjeli smo joj pokloniti sestricu ili bracu. Nažalost, u devetom tjednu trudnoće bebicu smo izgubili. No, ne odustajemo. Život ide dalje i pun je izazova i žrt
Nakon dugog odgadjanja i stalnog cekanja necega (ugovor za stalno moj, pa suprugov, pa moj otkaz, pa novi posao, pa drugi posao, pa opet cekati 3 godine ugovor za stalno, …) kad sam presla na novi posao rekli smo da idemo probati jer nikada nece biti sve savrseno i dok mi cekamo da se sve kockice posloze, godine prolaze. Ubrzo je test bio pozitivan. A moja divna direktorica mi je produzila ugovor i doslovno me potjerala na cuvanje trudnoce. Jednostavno je valjda tako moralo biti… :-) I to je definitivno bilo pravo vrijeme…
http://proudmomy.blog.hr/ [proudmomy.blog.hr]
10.03.2013. Maksim 💙
[lilypie.com]
04.06.2018. Aleksandar 💙
[lilypie.com]
Dragi čitatelji, hvala na sudjelovanju u nagradnom natječaju.
https://klokanica.24sata.hr/zelim-dijete/planiranje-trudnoce/koja-je-idealna-tezina-za-zacece-1064 [klokanica.24sata.hr]
Knjigu ‘Što očekivati prije trudnoće’ autorica Heidi Murkoff i Sharon Mazel u izdanju V.B.Z. osvojili su Zabica, Miss_Miu i MalaRadost. Čestitamo dobitnicama koje ćemo obavijestiti i mailom.
Pozivamo vas da nam i dalje pišete kako ste odlučili početi raditi na bebi, a vaše komentare objavit ćemo u našoj temi s foruma.
Da, osvojili smo knjigu, ali sada ne možemo do nje! Suprug je išao preko cijelog grada do adrese koju ste naveli u mailu, tamo je dobio informaciju da ste u preseljenju, a zatim je gđu Alijagić zvao i na priloženi broj mobitela i fiksni broj nekoliko puta i nitko mu se nije javio, a do sada niti je itko uzvratio poziv! “Klokanica” nije baš profesionalno od vas!
Mi smo živjeli zajedno oko 6 mjeseci kad smo počeli pričati o bebi. Oboje smo prošli 30 i obiteljski smo tipovi pa je to nekako bilo prirodno. Krenula sam obaviti sve pretrage međutim situacija mi se zakomplicirala i morali smo odgoditi pokušaje za više od 6 mjeseci što je za mene bilo malo frustrirajuće. U međuvremenu smo preuredili (mali) stan tako da nam stane krevetić za bebača. Kad smo dobili zeleno svjetlo, krenuli smo opušteno, bez brojanja i kalkuliranja - i imali smo sreće, uspjeli smo od prve. Presretni smo i ne možemo dočekati našu bebicu, a još nismo niti na pola trudnoće. Jedino smo zaboravili uplanirati vjenčanje u to sve - no to ćemo sada riješiti :)
Prije otprilike 6 mjeseci, počela sam osjećati neku čudnu “ljubomoru” kad bih čula da mi kolegica ili netko blizak očekuje prinovu. Mlada sam, neki kažu premlada, za dijete - uskoro ću 26, da bih razmišljala o djetetu. Zapravo, kažu da je normalno, ali da ne žurim.
U vezi sam skoro desetljeće, udajem se za par mjeseci, diplomirat ću najesen. Imam staža i iskustva jer sam uz faks radila te me čeka posao. Problem je taj što se u meni javila neka želja, bolje reći nestrpljenje da imamo bebicu. Kao da je sve sjelo na svoje mjesto i nemam što više čekati.
No, na tom poslu mi se pruža prilika da napredujem, a to pada u vodu ako zatrudnim. Zaručnik mi kaže da bi i on rado htio dijete, no najbolje je da prvo vidim što mogu s poslom. S jedne strane znam koliko nam znači moja plaća i napredovanje, a s druge strane jednostavno me nije briga jer ne želim obiteljski život podređivati karijeri. Strah me je da će me moja ambicioznost odvući od želje za djecom te da će me jednog dana šansa da napredujem natjerati da odgodimo bebača.
Molim vas savjet…
Sortiraj odgovore
Najstariji