Kad bi nas bilo tko pitao u bilo kojem kontekstu i bilo kojem životnom razdoblju našeg djeteta što je ono najvažnije što želimo djeci, mi kao roditelji uvijek bismo odgovorili da je to – sreća.
Da je zdravlja i sreće! Tako su nekoć naši stari čestitali u raznim prilikama. A nakon što smo prošli neke druge čestitke i uvjerili se u to da neke druge stvari koje smo pomislili da su važnije zapravo i nisu toliko važne, kao da smo se i mi vratili tom – da je zdravlja i sreće. I to je nešto što bismo poželjeli prvenstveno našoj djeci, iako oni ne razumiju baš zašto im ne želimo puno igračaka, puno dobrih ocjena i slično. No, mi znamo ipak malo bolje.
Svaki će roditelji poželjeti da mu dijete bude zdravo i sretno. A da bi dijete bilo sretno, ne smije biti – nesretno. Točno? Hm, pa kako se uzme. Arthur Brooks, pisac, javni govornik, profesor na Harvardu i - stručnjak za sreću, nedavno je promovirao svoju novu knjigu „Izgradite život kakav želite: Umjetnost i znanost da postanete sretniji.“ Tijekom jednog od javnih nastupa pitali su ga što to roditelji pogrešno rade kad je riječ o sreći.
Sigurno ti sad tu pada na pamet, kao i svima, puno različitih grešaka, jer svi uvijek mislimo da previše griješimo, vičemo, da im ne posvećujemo dovoljno pažnje, ne dajemo dovoljno slobode… I sve to sigurno nosi svoj dio „greške“, ali ono što je Brooks rekao, mnogi ne shvaćaju baš tako. On je tijekom svog rada s roditeljima uočio da: roditelji ne dopuštaju djeci da budu nesretna.
„Jedna od stvari koje često vidim je da se roditelji previše boje toga da njihova djeca ne bi bila nesretna,“ odgovorio je Brooks. „Izbezumljeni su zbog toga. Helikopter roditeljstvo je upravo zato toliko prisutno, zato što roditelji cijelo vrijeme razmišljaju o osjećajima svog djeteta i pokušavaju izbrisati loše osjećaje, a to je pogrešno.“
Brooks je zanimljivo naveo da dijete – mora biti živo. „Vaše dijete mora učiti, vaše dijete mora rasti. Želite da vaše dijete živi punim i sretnijim životom.“
Da, upravo tako – da bi dijete bilo sretnije, moramo mu dopustiti da bude – nesretno. Kada dobronamjerni roditelji štite djecu od posljedica (kao što je pisanje domaće zadaće umjesto njih, kako ne bi imali problema u školi), to djeci uskraćuje priliku za poticanje neovisnosti - uključujući neovisnost da osjećaju duboke, neugodne osjećaje poput neuspjeha i tuge.
Rijetki od nas namjeravaju postati helikopter roditelji, ali nikada nije lako odmaknuti se kao roditelj i pustiti djecu da se muče. No, studije su pokazale da je upravo to pravi recept. Kada se roditelji nepotrebno umiješaju, svi osjećaju bolje kratkoročno, ali dugoročno doživljavaju više stresa. To je neugodno - ali važno.
Djeca kojoj se pristupa na pravi način osjećaju sve emocije. I često su – najsretniji, a to je ono što svi želimo.
