Iako su škole ustanove u kojima s pravom očekujemo vidjeti primjereno odjevene osobe, od najmlađih do onih starijih, to često nije činjenica. Neke su osnovne škole odlučile revidirati svoj kućni red i detaljnije utvrditi pravila odijevanja.
U osnovnu školu smo oduvijek išli odjeveni u primjerenu i čistu odjeću, primjerene duljine i izgleda. Nismo smjeli biti našminkani, nismo smjeli imati lakirane nokte, morali smo nositi papuče. O neprimjereno dubokim dekolteima gotovo da se nije ni razmišljalo. Bilo je povremeno onih koji bi prkosili odrednicama koje su pisale u Kućnom redu škole, ali u pravilu bi oni bili rijetki. Osim tog, zbog discipline kakva se prakticirala u školama prije 30-ak godina, „prijestupnici“ bi vrlo brzo bili upozoreni ili udaljeni s nastave.
A onda su se stvari malo promijenile. Promijenila se odjeća, promijenio se odgoj, promijenila se disciplina – u školama i kod kuće. A promijenilo se i iskazivanje poštovanja prema učiteljima i profesorima. Danas oni vode daleko teže bitke što se odijevanja i poštovanja tiče. Mnoge su škole tako u posljednje vrijeme odlučile revidirati svoj Kućni red, te malo detaljnije poraditi na dijelu gdje se izriču pravila odijevanja, kao i pravila korištenja mobitela u školi.
Novi list je nedavno donio priču o riječkim školama koje su to učinile ili će učiniti ove godine, budući da smatraju da okvirne i nedovoljno detaljne odredbe o odijevanju nisu dovoljne, pa se učenici često „provuku“ kroz rupe u pravilnicima. Posebno je teško boriti se s učenicima u proljetnim, toplim mjesecima, kad dužina odjeće često nije prema pravilima.
Sve teže provoditi pravila
U školama gotovo u pravilu nije dopuštena šminka niti lakirani nokti, a neki su uvrstili i pravilo o bojanju kose, iako će se zasigurno mnogi protiv ovog pravila pobuniti i smatrati ga pretjeranim. Ono što su mnoge riječke škole uvele ili namjeravaju uvesti, a uvele su i zagrebačke, kao i druge, svodi se više-manje na isto, ali ionako se sve svodi na – primjenu i sankcije. Jer ako su pravila tu, a krše se, nemaju previše smisla.
U osnovnim školama poželjno je, dakle, nositi odjeću koja je primjerene dužine – do koljena, dok majice ne smiju biti na bretelice, niti smije imati veliki dekolte. Ne smiju biti otkrivena leđa, niti trbuh, a tajice ne smiju biti prozirne. Obuća ne smije imati visoke potpetice niti povišene platforme. Isto tako, odjeća ne smije na sebi imati neprimjerene natpise niti simbole koje bilo koga vrijeđaju. Osim tog, u školama je sve češće zabranjeno kartanje u bilo kojem obliku, kao i klađenje, te, naravno, unošenje alkoholnih pića i opijata.
Iako sve to stoji u pravilnicima, mogli bismo procijeniti da se ne provodi uvijek dosljedno u djelo. Puno toga ovisi o učiteljima, profesorima, ravnateljima, kao i, na kraju krajeva, roditeljima. Još jedna stavka s kojom se škole u ovom novom dobu moraju izboriti jest korištenje mobitela. Oko toga se, kažu, i u riječkim školama vodi posebna rasprava. Potrebno je pravila napisati tako da se „ne ugrozi ničije pravo i sloboda“.
Pravila ili preporuke
Naravno da se pravila s godinama moraju prilagođavati, ali ostaje činjenica da su škole ipak ustanove kojima treba iskazati poštovanje svojim ponašanjem i odijevanjem. No, to bi moralo funkcionirati u svakom pogledu, pa bi tako i roditelji morali utjecati na odijevanje učenika, ali i učitelji i profesori imati na umu da svojim primjerenom ne krše ta ista pravila. Zabrane i oštre sankcije kod mnogih neće dobro odjeknuti, ali opet, bez nekih posljedica kršenja pravila doći ćemo do tog da će pravila biti tek preporuke.
Puno tog, svakako, ovisi o školi, ali i roditelji igraju itekako veliku ulogu. Dok bi neki najradije u škole uveli uniforme, drugi bi radije da njihova djeca imaju svoju slobodu izraziti se kroz odjeću. No, činjenica je da bez obzira na pravila kakva će mnoge škole uvesti, onaj tko želi pokazati svoju kreativnu stranu ili originalnost - to može i uz ta pravila. Jer škola je ipak - škola.
